Zajednica
Parenting Metamorphosis: kako naše isceljenje može da promeni budućnost dece na Balkanu
Sinoć sam imala čast da prisustvujem interaktivnoj radionici „Parenting Metamorphosis“, koju je vodila Milica Momčilović Radončić uz podršku Ivane Milano, i otišla sam sa jednom mišlju koja me nije napuštala još dugo posle završetka:
Rad koji kao odrasli uložimo u sebe može potpuno da promeni živote dece.
Ovo nije bilo predavanje.
Bilo je tačno ono što je Milica i najavila:
Prostor za razmišljanje, iskrenost i razumevanje – bez osuđivanja i bez pritiska.
Već to samo po sebi ima veliku snagu.
Želim i da se iskreno zahvalim Milici Momčilović Radončić i Ivani Milano na tako dragocenoj podršci organizaciji Charity for Balkan Children, kao i svakoj osobi koja je došla, otvorila srce, razmišljala sa nama i stvorila tako bezbedan i iskren prostor.

Zašto me je ova radionica toliko dotakla
Kao što mnogi od vas znaju, kroz rad sa organizacijom Charity for Balkan Children provodim vreme u domovima za decu bez roditeljskog staranja i drugim ustanovama za decu širom Balkana.
I jedna bolna istina koju stalno iznova čujem – direktno od zaposlenih, vaspitača, a ponekad i od same dece – glasi:
Mnoga deca u institucionalnom smeštaju i dalje imaju jednog ili oba živa roditelja.
U nekim slučajevima roditelji nisu u stanju da se brinu o njima.
U drugim slučajevima to ne žele.
A u mnogim potresnim situacijama najdublja rana nije samo odvajanje kao takvo…
…već stalno ponavljano razočaranje.
Obećanje da će doći za Božić.
Poseta za rođendan koja se nikada ne dogodi.
Roditelj koji kaže: „Doći ću sledeće nedelje“, a nikada se ne pojavi.
Pravo na viđanje koje se ignoriše.
Za dete to nije „malo razočaranje“.
To postaje ponovljena trauma.
Uči ga porukama kao što su:
- Nisam važan.
- Ne zaslužujem ljubav.
- Ljudi odlaze.
- Obećanja ništa ne znače.
A upravo takva unutrašnja uverenja Milica je tokom radionice tako lepo dotakla.

Balkanske poruke koje nosimo u sebi
Deo koji je takođe duboko dirnuo sve prisutne bilo je razmišljanje o porukama koje su mnogi od nas slušali odrastajući u balkanskim porodicama:
- Ćuti i trpi
- Disciplina silom
- Budi dobar, ne pravi probleme
- Šta će svet reći?
Ove rečenice možda zvuče poznato, čak i normalno.
Ali vremenom one oblikuju to kako volimo, kako reagujemo, kako vaspitavamo decu, pa čak i kako vidimo sebe.
Mnogi odrasli nose uverenja kao što su:
- Nisam dovoljno dobar
- Ljubav moram da zaslužim
- Ne smem da pokazujem emocije
- Moram da budem savršen
Radionica nas je nežno podsetila da mnoge naše današnje reakcije nisu takve zato što mi tako želimo da reagujemo.
To su zaštitni mehanizmi koji su nam nekada bili potrebni da bismo preživeli.
Takav pogled ima veliku snagu, jer stid zamenjuje svešću.
Zašto je ovo važno za misiju naše organizacije
Tu mi je veza sa našim humanitarnim radom postala potpuno jasna.
Naša misija nije samo da decu podržimo materijalno – kroz projekte, obrazovanje, nameštaj, bezbedne prostore i direktnu pomoć.
Ona se tiče i prekidanja začaranih krugova.
Ako ovakve radionice pomognu roditeljima da postanu svesniji…
Ako makar jedan roditelj nauči da zastane pre nego što reaguje…
Ako jedna odrasla osoba prepozna sopstvenu ranu iz detinjstva pre nego što je prenese dalje…
Onda će možda jednog dana manje dece na Balkanu odrastati u ustanovama.
Možda će manje dece čekati na prozoru nekoga ko nikada ne dolazi.
Možda će manje dece nositi napuštenost kao prvo sećanje na ljubav.
A ako se to dogodi, onda iskreno:
Rad naše organizacije će u budućnosti biti manje potreban.
I to bi bio jedan od najlepših mogućih ishoda.
Jer pravi uticaj nije stvaranje zavisnosti od humanitarne pomoći.
Pravi uticaj je pomoći da se stvori svet u kome je humanitarna pomoć uopšte manje potrebna.

Najvažnija pouka
Završna poruka radionice ostala je sa mnom:
Ne morate da budete savršeni. Potrebno je samo da postanete svesniji.
To važi za roditeljstvo.
To važi za isceljenje.
I to važi i za rad u zajednici.
Isceljeni odrasli stvaraju bezbedniju decu.
Bezbednija deca stvaraju zdravije generacije.
A zdravije generacije mogu da preobraze budućnost Balkana.
To je dugoročna vizija u koju verujemo u organizaciji Charity for Balkan Children.
Još jednom hvala Milici Momčilović Radončić, Ivani i svima koji su došli otvoreni i hrabri.
Ovako počinje promena:
ne savršenstvom,
već svešću. 🦋💛


